sabato 2 aprile 2016



Istinit dogadjaj koji je mnogima podigao SVEST, cak i nekim lekarima 
Emoticon heart
Emoticon heaEmoticon heart
Pre 5 godina sam dozivela klinicku smrt. Bila sam mrtva nekih 10 minuta odprilike (probajte ne ziveti bar 5 minuta). U tom stanju sam imala prilike da vidim sve neispravnosti ovoga sveta. Dok sam bila kao dusa van tela, nisam se uopste vise plasila ljudi koji su me dotle ismejavali, a samo zato, jer sam javno pricala da je rak u meni pre toga nestao i da nije opasan. Pricala sam da su me lekari operisali posle potpunog nestanka raka, kada raka uopste vise nije bilo, i cak nisam ni zelela vise tu operaciju, ali nisam imala smelosti da im se vise suprostavljam. Petnajest puta su me ispravljali i utvrdjivali da je operacija raka obavezna, a kojeg vise nigde nije bilo. Zivkali su me svaki dan, kako bi me podsetili da mora. Po njima je bilo najbolje da prihvatim operaciju i da trebam poslusati. Danas znam da je moj strah njih terao da me ubedjuju u situaciju operacije. Nisam imala podrsku niodkuda. Imala sam podsvesni strah od autoriteta.

Posle odvajanja duse od tela i mog potpunog putovanja duse, spajanja sa Bozanskim, razumem sitnu dusu oko sebe i znam takodje koliko je truda bilo lekara da mi pomognu, da od toga nisu ni mogli da cuju STA JA MISLIM. A MISLILA SAM I BILA SIGURNA DA MI OPERACIJA STVARNO NE TREBA. Ali od toga sam naucila nesto. Neizmerno sam im zahvalna na njihovom trudu i radu. Oni su zaista radili najbolje sto su umeli i znali. 
Shvatila sam da nije bitno sta mi ne treba, BITNO MI JE STA MENI TREBA.
Danas mi treba RAZUMEVANJE LJUDI da je sve moguce pobediti, isto toliko koliko je TREBALO RAZUMEVANJA NIKOLI TESLI za njegove projekte. Danas sam odlucna, nemam vise strah od autoriteta, niti od onih koji zele da me isprave, misleci da oni najbolje znaju, a samim tim mi govore koliko sam prolupala, i koliko ne znam i koliko nije dobro.
Kod mene danas vazi samo ono RECITE MI KOLIKO VREDI, KOLIKO CENITE I SEBE I MENE, I STA SVE MOZEMO DA KREIRAMO. Jer Isus je kreacija i nije destrukcija. Bog dozvoljava kreaciju, i ne razume destrukciju. Zato vas molim podrzite isceljenja, zdravlje, Znanja, a ostalo me zaista ne zanima, jer ni Boga to ne zanima.
I tako mi i rece: IDI I RECI IM... RECI IM DA ZNAS. I tako, posle toga, ja se vratih medju zive, malo je bilo teze vratiti se u sopstevno telo, zato postujem to i nikad ne pozelim vise da tako nesto radim, vec da KREIRAM na ovoj planeti ljubav. 
Emoticon heart

Hvala sto postojite kao takvi.

lunedì 25 gennaio 2016

Verovanje i ubedjenje!!!

Ono sto uglavnom ljudi jos nisu shvatili je to da je jedno Istina verovanja i ubedjenja, a sasvim drugo neistine, a koje su ljudima i ljudskom oku istinite. Sve dok ljudi ne shvate razliku izmedju Istine i neistine (to jest male ljudske (ne)istine), dotle su u iluziji i sve im je nejasno i sve im se vrti u krug i sve ide cas napred, cas nazad. To jeste sve rezultat nedovoljne jasnovidosti. Drugim recima se to zove nesvesnost. Covek samo vidi da ne ide, da ima problema, ali ne vidi koji su uzroci toga i ne vide zasto je tako.  To nije samo kod zdravlja, vec i kod ljubavi i kod finansija i kod odnosa sa porodicom i okolinom. Jednostavno se covek trudi i ubija se od davanje sebe, ali na pogresan nacin, pogresnom svetu sa pogresnim znanjem i pogresnom istinom, koje jesu neznanje i neistina. 

Sve dok ovo nisam shvatila, zivela sam kao i vecina. Toliko je to daleko otislo da sam zaglavila i u bolest karcinom sa metastazama. E tek iz toga se uglavnom skoro niko ne izvuce. A sta mislite zasto? Pa upravo zato sto kao takvima nedostaje i prava Istina i pravo Znanje.
Ja sam uspela!!! Imala sam tu srecu, da sam se nekada davno rodila bas u porodici deda Stanka. Nije on verovatno ni bio svestan sta je cinio, ali je ostavio veliko nasledje, meni unuki njegovoj. Nije on to konkretno ucinio, vec nesvesno, ali je cinio. Punio je moju podsvest Znanjem i Istinom. Ta podsvest je tako zivotarila u meni, jer je on u medjuvremenu umro, a mene je svet uzeo pod svoje. Valjalo je prevaspitavati devojcicu deda Stanka. Sta i koga briga za njegovu mudrost. Kada god bi nesto pokusala da iskazem po dedinom, bila bih ispravljena. Oni to bolje znaju. Treba njima verovati. Tako nas  i uce. To su veliki ljudi, skolovani, pametni. Pamet im je toliko velika, da je maltene i nemoguce izbeci je. Nisam ni ja bas nesto uspevala da je izbegnem. Deda Stanko je "truleo" uveliko u grobu, a njegova mudrost tistila moju podsvest, ali valja verovati pametnima. Ne, ovo nije ironija. Niti ikakva ljutnja na bilo koga. Ovo je samo Istina, koja je takva kakva jeste i ako niko ne shvati sve ovo, dzaba smo i "krecili". Ali ja verujem da cemo uspeti. Ja verujem da cemo krenuti u prave Istine, to jest vi, sa mnom.  Ja vec uveliko sada hodam tom Istinom. 

Ispravila sam se ja. Kad me stislo, ja se setila dedine mudrosti. I sve sam ja ispravila. Sada je na vama dragi ljudi da cujete pravim usima i citate prave reci sa mojih usana. Dacu vam samo nekoliko smernica ovde, sada.
Nije tacno da ste u opasnosti, da vas bolesti mogu i moraju snaci, da ste podlozni bolestima, da su bolesti normalna stvar. Ali ovo ima uslove. Uslovi su Znanje o Istini kako sve to ziveti. Potrebno je da se vi zainteresujete vise za to STA JE TO STO JA ZNAM. Upamtite, samo DAVANJEM vam se DAJE. 

Zato dragi ljudi ja radim na tome da vas dovedem do tih spoznaja. Mogla sam ja, mozete i vi, a hvala deda Stanku koji nije ni bas bio svestan sta sve Zna i koliko to vredi. Ali je prenosio sve to. Od nekud je on to nosio u sebi, jer njegov otac nije bio takav. A zbog tog njegovog oca (mog pradede) smo cak bili i na losem glasu. Kako neko rece, tako je to kad imamo, a i ne znamo da imamo, a ja danas cak i Znam da imam. Pa zato, izvolite, dobrodosli u svet Istine i Znanja. Verovanje je najbolje kada imamo dokaze za to. Ja vam jesam najveci dokaz. Zivim i posle toliko godina, ali ne samo da zivim, vec imam (nosim) Znanje koje prenosim na druge i svi koji su davali sebe i dobili to Znanje, postali su svesni i uverili su se. VEROVANJE dolazi tek na kraju. Za pocetak ubedite sebe i krenite na putu ka njemu, jer vi inace koracate, ali kuda i sa kakvim verovanjima i ubedjenjima? Nije svejedno, a na vama je da prepoznate. Zelite li biti kao danasnja vecina skloni bolestima, nemoci i nemastini, losim zivotima, ili bi ipak nesto bolje?

Pipi Mila Dragica