MOJ ZIVOT
Oni koji gledaju danas moje slike, moje uspehe i ono sto sam postigla u zadnjih 5 godina, a misle da je to jedino meni moglo da se desi, ili pak misle da lazem, da nije istina, a da je nemoguce pobediti rak, jer je po njima rak opasan, neka procitaju ovu pricu i priupitaju sebe sta je smisao zivota. Ne bih se puno zadrzala uopsteno na temu rak, jer o raku se moze svuda procitati. Ispod sam postavila video snimak, pa se moze pojasniti, ukoliko nesto nije jasno oko toga sta je bilo i kako je bilo. Jasno mi je da je mnogim ljudima koji samo povrsno nesto o meni znaju, zbunjujuce ono kad kazem pobednik, odnosno da je moguce pobediti rak i vise im izgleda kao neka bezveznost, nego li zaista kao istina, pa zato i radim i ovaj blog (sve u svrhu pomoci i drugima). Ono sto sam ja pobedila je rak sa metastazama, i to rak koji je tada na izgled bio galopirajuci i po proceni lekara sam imala 3 do 4 meseca zivota. Nisam ja drugacija od drugih, ja sam samo otvorila MUDROST u sebi, kojom sam se izborila mudro. Eto po tome se razlikujem od drugih. Podelicu sto vise prica ovde, kako bih pomogla ljudima da se pronadju.
Nisu lekari baba roge, ali je potrebno probuditi VELIKU MUDROST, kako bi nadmudrio situaciju i lekarske nalaze (analize), cak i pre nego li se covek razboli od bilo koje bolesti. Resenja ima, ono je u vama, otvaranjem vase mudrosti. Oni ljudi koji su se druzili sa mnom i druze se, odlicno znaju o cemu pricam i koliko je sve ovo od zivotnog znacaja covecanstva. Sve nas je vise. Ovo nema veze sa nekakvim opredeljenjem, ili nekakvim udruzenjima, ovo je jednostavno OTVARANJE SPOSOBNOSTI ZIVLJENJA.
Desavalo se da mi neki kazu da ja ne trebam pricati o raku, ali znajte jedno: JA PRICAM O POBEDI RAKA. Ako sada ne shvatite moju pobedu, mozda se sutra neko bliznji, ili vi sami moraze debelo boriti, kao sto sam ja. A naravno da zelim svakome da bude u zdravlju, i zato ovo i radim. Pobeda raka pocinje u vasim glavama. A to nam je i otac Tadej rekao: KAKVE SU TI MISLI, TAKAV TI JE ZIVOT.
Vi verovatno i ne mozete ni zamisliti sta sve dovodi do neke bolesti. Ali kako se IZBORITI ZA NORMALAN ZIVOT u ovoj danasnjici? O tome zelim ovde da pojasnimo stvari. Pisem o tome, kako bi i vi spoznali prave Istine.
Dakle moj zivot je krenuo od detinjstva devojcice, koja je imala mamu. Naravno, moja mama je bila za mene uvek tu. Trudila se da mi doprinese, ugodi, obezbedi, kao i vecina majki. Ali, moja makla je imala jednu pricu, koju ja nisam mogla tada ni priblizno da razumem. Moja majka je bila u svom detinjstvu dete siroce. Ona nije imala majku u svom detinjstvu. Jedva se prisecala svoje majke i oca, jer su oboje umrli i ona je morala da odraste u hraniteljskoj porodici. Ali. Ali, uvek ono ali. Moja majka, nije zivela tada kao obicno dete, ona je vec morala da bude pepeljuga, po odredjenosti tih ljudi u toj porodici. Svi znamo pricu o pepeljugi. Dakle, spavala je u stali, u drustvu zivotinja, brinula se o njima i tako zaradjivala sebi hleb. U to vreme je bilo normalno biti sluga nekome, iako si dete. To se smatralo njenom sudbinom i tacka.
Ako analiziramo po psihologiji, naravno da je to jednom detetu ostavilo traga negativnog u podsvesti. Sigurno je tu bilo ljutnje, besa i nezadovoljstva. Ali to je bilo tako. Zato ako uzmemo u obzit sve to, nije ni cudo, da je moja majka uvek zelela da ukaze na oprez. Medjutim ono neznanje, koje je stvaralo nemoc i strah, je cesto znalo da pravi problem. Osetili bi svi neku nesvesnu tezinu. Bilo je tu i nekih drugih situacija sa oceve strane, koje ja nisam dozivela licno, ali su doziveli moji roditelji, kao i moji baba i deda po ocu.
Mozda vecina ovo nece ni razumeti, jer bas zato se ovo i ne razume u DOBRU, zato sto je ipak danas tu medju nama generacija, koja je imala kako tako neki "normalan" zivot, i taj neko nije morao da spava u stali, i nije morao da radi vec u petoj godini i zivi bez roditelja. Eto, ni ja nisma bila jedna od te dece, ali moja majka jeste. Ono sto ovim zelim da kazem, to je bilo tada tako. Nekima je to izgledalo strasno, neki uopste ne razmisljaju o tome, ali im i izgleda nenormalno. Da. To je tako. Nisam ni ja mogla da razumem zasto moja majka stalno govori da ona kada bi imala majku, ona bi je nosila na rukama. Ali je bilo i toga, da je uvek smatrala da mi deca, nju ne volimo, da bezimo od nje i slicno. Morala je i sa time da se suoci i da shvati da to i nije bas tako.
U sustini, mi samo zivimo i tragamo za dobrim, ali to dobro i mozemo da STVORIMO onda kada shvatimo sve kroz DOBRO.
Tacno je da je sva ta nemoc uticala i na mene i na moje dete. A dokle? Sve dok nisam shvatila da u stvari nemoc jeste samoprevara. To je bila i prevara moje mame, nje same, kad god joj je ta nemoc dolazila. A kada dete postaje punoletno, ono postaje ODGOVORNO ZA SVOJE MISLI I SVOJA PONASANJA. Mama se najvise se prevarila (naravno nesvesno, kao i vecina) kada je mislila da je normalno da mi deca budemo nemocni, to jest da ona mora da nas zastiti od necega loseg, a pogotovu kada smo i sami punoletni, vec trebamo da budemo SPOSOBNI I SVESNI APSOLUTNE MOCI I MIRA.
Znam da je to veoma skakljiv fenomem kod nas ljudi - a zove se strah. I ja sam u to poverovala vise puta, ali bi se u meni pojavljivao i neki revolt. Zahvaljujuci njemu (revoltu), ja sam sa vremenom i shvatila pravu razliku izmedju nemoci i moci. O tome se moze puno saznati u knjizi PUT SATKAN OD SVETLOSTI- kako sam pobedila rak.
Naravno, to sam shvatila u detalje tek kada sam se izborila sa rakom. Onda sam ja shvatila koliko sam mocna i kako trebam da GLEDAM NA ZIVOT.
Jasno je da su i mene ti osecaji nemoci pratili kroz zivot, pa sam se udavala, i razvodila sve iz neke nemoci, jer sam cak i birala i partnere kroz strah i kroz strah ih i napustala. Takodje je bilo i u poslovima, uvek sam nesvesno strepila i strahovala.
Nemoguce je opisati detalje svega u jednom tekstu, cak mi nisu vise ni bitni, ali sam iz svega shvatila da ja ne moram da se plasim i ne moram da strahujem, niti za dete, niti za roditelje, niti za zdravlje moje i njihovo, niti za posao i finansije, niti za partnera. Apsolutno mogu da zivim MIR.
Shvatila sam da sam ovde da zivim u obilju i ljubavi sa svime sta je bilo i svime kako jeste, a da mi to sta je bilo bude SVESNA SMERNICA KAKO BITI U MIRU.
Zivim kao da sam najbogatija, najbolja, najzdravija..... Znaci, ako imate problema, problemi su da se rese. Zato tragajte KAKO da to uradite, a ostalo, ono sta je bilo lose i sta je sve lose nek vam samo posluzi KAKO DA PRONADJETE MIR i DOBRO.